Kakšen je postopek za postavitev bioplinarne?

Pravna osnova za postavitev bioplinske elektrarne so zakoni in uredbe, ki jih lahko najdete na spletni strani pod nacionalno zakonodajo (med drugim Energetski zakon, pravilnik o zahtevah za pridobitev statusa kvalificiranega proizvajalca električne energije, itd.).

Koraki v procesu postavitve povprečne bioplinske naprave, katere moramo slediti pri izvedbi projekta, so sledeči:

  • ideja o projektu
  • predštudija izvedljivosti
  • študija izvedljivosti
  • načrtovanje bioplinarne
  • postopek pridobivanja dovoljenj, postopek financiranja
  • gradnja bioplinarne
  • obratovanje in vzdrževanje bioplinske naprave
  • obnova in zamenjava delov
  • porušitev ali obnova

Dovoljenja, ki so potrebna postavitev bioplinarne, so sledeča:

  • gradbeno dovoljenje
  • energetsko dovoljenje
  • energetska licenca
  • okoljevarstveno soglasje
  • odobritev Veterinarske uprave
  • obratovalno dovoljenje
  • soglasje o priključitvi na električno omrežje
  • deklaracija za proizvodno napravo in potrdilo o izvoru
  • odločba o dodelitvi podpore.

Vir: http://www.biogasin.org/files/pdf/slovenija/2nd%20CB%20trainn_admin%20bodies/BiogasIN%20_2nd%20CB.-admin_24.10.2012ppt.pdf

Ali lahko z uporabo bioplina ustvarimo prihranek?

Z uporabo bioplina največ privarčujemo na področju toplogrednih plinih z upravljanjem gnoja in zamenjavo fosilnih goriv.

Možen prihranek je tudi v kmetijstvu in na področju odpadkov. Presežek gnoja, ki nastane na območjih intenzivnejše živinoreje, se lahko uporabi za proizvodnjo bioplina in tako ne predstavlja ogroženosti onesnaževanju (tudi voda).

Na področju odpadkov se z uporabo občinskih in industrijskih odpadkov, katerih velik del vsebuje organske sestavine, zmanjša količina odpadkov, privarčuje denar in prispeva k doseganju nacionalnih in evropskih uredb za recikliranje odpadkov.

Več o potencialu bioplina in posebnih priložnostih na področju bioplina si lahko ogledate na drugih področjih spletne strani Bioregio.

http://www.biogasin.org/files/pdf/WP2/D.2.7.8_RAS_SLO.pdf

Kdaj izbrati bioplin kot energent?

Dejavniki, ki ključno vplivajo na izbiro bioplina kot energenta in postavitve bioplinske naprave, so številni. Ker gre za razmeroma visoko začetno investicijo, jih je treba temeljito preučiti in pred odločitvijo za postavitev premisliti. Naj naštejemo le nekaj ključnih:

  • ali imamo reden dostop / proizvajamo veliko količino surovin za bioplinarno, katere proizvajajo sledeči objekti: velike živinorejske farme, podjetja za zbiranje bio-razgradljivih odpadkov (kuhinjskih), prehrambne / živilsko predelovalna podjetja, žage (veliko lesnih ostankov).
  • Ali imamo lokacijsko na voljo prostor, ki je dovolj oddaljene od stanovanjskih območjih, vodnih teles, vodnih izlivov (podtalnice), itd.
  • Možne subvencije / virov sofinanciranja za postavitev bioplinarne (Eko sklad, državne in občinske subvencije).
Kateri so glavni stroški investicije v bioplinarno za kmetijsko-gospodarski objekt?

Pri projektu postavitve bioplinarne gre za kompleksen in večplasten projekt, saj je poleg gradbenih in energetskih dovoljenj treba upoštevati tudi okoljevarstvena in veterinarska dovoljenja, ki so za obratovanje bioplinarne ključnega pomena.

Največji stroški pri investiciji v bioplinarno predstavljajo predvsem sama gradnja objekta, potrebna tehnična oprema bioplinarne in kontinuiran nakup/doziranje potrebnih ali manjkajočih substratov (če le te niso na voljo v zadostnih količinah na kmetijsko-gospodarskem objektu).

Ostali odhodki bioplinarne so naslednje sestavine:

  • potrebna dovoljenja in dokumentacija
  • upravljanje in vzdrževanje objekta
  • dovoz surovin in odvoz predelanega gnoja
  • lastna poraba energije za delovanje bioplinarne
  • zavarovanje naprave.

Ob že obstoječi / postavljeni bioplinarne pa obstajajo tudi tveganja, ki jih je mogoče videti v možnem slabšem delovanju naprave, zakonskih spremembah in/ali spremembah odkupnih cen. Zadnja dva tveganja pa se lahko obrneta tudi v prednosti, saj lahko zakonske spremembe, predvsem z novimi viri financiranja in odkupne cene z višanjem le-teh vplivajo na pozitiven razplet za investitorje v bioplinarne.

Viri:

http://www.energijadoma.si/novice/arhiv-novic/smiselnost-investicij-v-bioplinarne

http://www.biogasin.org/files/pdf/Vucja_vas_6_12_2011_prezentacija.pdf

Želim izgraditi (malu) elektranu na bioplin/biomasu. Kako da krenem?

Prvi korak je definiranje projekta. Kod projekata korištenja šumske biomase iz drvnih ostataka šuma, neki podaci postoje na internetskim stranicama Hrvatskih šuma d.o.o.[1]

Ako pak planirate koristiti poljoprivredne ostatke ili ostatke iz drvne industrije, to je dosta specifično za svaku pojedinu lokaciju i trenutačno je najbolja metoda obilazak potencijalnih dobavljača goriva – znači tvornica, pogona, poljoprivrednih gospodarstava i slično. Više o tome pročitajte ovdje[2].

U drugom koraku morate se upoznati sa zakonskim okvirom, a kratki pregled naći ćete ako pregledate naše stranice ili ovdje[3].

Treći korak je prijava projekta u Registar obnovljivih izvora energije i kogeneracije. Ovdje[4] možete pronaći što sve treba napraviti prilikom prijave u registar. Nakon što ste predali uredan zahtjev Ministarstvu gospodarstva, rada i poduzetništva i ako je zahtjev u redu, dobit ćete Prethodno energetsko odobrenje za vaš projekt.

Četvrti korak je ishođenje lokacijske i/li građevinske dozvole, o čemu možete više saznati ovdje[5]. Zatim slijedi izrada idejnog projekta, te ostalih dokumenata. Ishoditi treba i potrebne suglasnosti za priključenje vašeg objekta na elektroenergetski sustav.

Peti korak je procedura ishođenja statusa povlaštenog proizvođača, koji vam je nužan za dobivanje poticajne tarife.

Na stranici OIE Ministarstva gospodarstva pronaći ćete detaljne službene postupke, dijagrame i opise razvoja projekta s popisima dokumentacije[6]. Uz svaki tip postrojenja nalazi se dijagram koji prikazuje razvoj projekta (pdf) i tekstualni opis tog dijagrama (pdf).

Registar projekata i postrojenja za korištenje obnovljivih izvora energije i kogeneracije te povlaštenih proizvođača (Registar OIEKPP) možete pronaći ovdje:

Registar OIEKPP http://oie-aplikacije.mingo.hr/pregledi/

[1] http://javni-podaci.hrsume.hr/

[2] http://www.obnovljivi.com/obnovljivi-izvori-energije-za-pocetnike/87-zelim-izgraditi-malu-elektranu-na-obnovljive-izvore-kako-da-krenem

[3] http://www.obnovljivi.com/obnovljivi-izvori-energije-za-pocetnike/145-zelim-izgraditi-malu-elektranu-na-obnovljive-izvore-kako-da-krenem-2

[4] http://www.obnovljivi.com/obnovljivi-izvori-energije-za-pocetnike/180-zelim-izgraditi-malu-elektranu-na-obnovljive-izvore-kako-da-krenem-3

[5] http://www.obnovljivi.com/obnovljivi-izvori-energije-za-pocetnike/222-zelim-izgraditi-malu-elektranu-na-obnovljive-izvore-kako-da-krenem-4

[6] http://oie.mingorp.hr/default.aspx?id=43

Kako postati povlaštenim proizvođačem električne energije
  • Kod operatora distribucijskog sustava (HEP-ODS d.o.o.) nositelj projekta predaje Zahtjev za izdavanje Prethodne elektroenergetske suglasnosti (PEES).
  • Sustav ulaska među povlaštene proizvođače. Tarifni sustavi objavljeni su na stranicama HROTE.
  • U skladu s kvotama, operator distribucijskog sustava izdat će PEES, te dostaviti nositelju Ugovor o priključenju na mrežu.
  • Daljnje pojedinosti pročitajte:

 

Vodič za odabir povoljne lokacije za bioplinsko postrojenje

U ovom Vodiču za odabir povoljne lokacije za bioplinsko postrojenje[1] nastoji se pomoći kod pronalaženja povoljne lokacije za projekte bioplina u vlastitom okruženju. Metodologija podrazumijeva sljedeće korake:

  • Korak 1: Odabir prikladne regije i dostupnih supstrata. Prvi korak je odrediti pogodnu regiju za proizvodnju bioplina. Povoljna regija se određuju prema dostupnosti biomase. Za provjeru da li za Vašu regiju postoji studija potencijala biomase (regije, županije) obratite se lokalnoj ili regionalnoj upravi.
  • Korak 2: Definiranje prikladnog okruženja unutar odabrane regije. Drugi korak je definiranje prikladnog okruženja unutar odabrane regije. Vodič se temelji na pretpostavci da se dobiveni bioplin koristi u kogeneraciji za dobivanje električne i toplinske energije. Pročišćavanje bioplina do kvalitete prirodnog plina i topline je skupa opcija uz neizbježne gubitke topline. Stoga bi se bioplinsko postrojenje trebalo locirati u radijusu manjem od 1.000 metara od prosječnog korisnika topline, ovisno o proizvedenoj toplini.
  • Korak 3: Definiranje prikladnih lokacija unutar odabranog okruženja. Treći korak je identificirati povoljne lokacije unutar odabranog okruženja. Povoljne lokacije su dijelovi zemljišta na kojem se svi dijelovi bioplinskog postrojenja (digestori, sustavi skladišta, kogeneracija) mogu instalirati u odgovarajućim tehničkim i pravnim uvjetima poput dovoljnog prostora ili prikladnih pristupnih cesta.
  • Korak 4: Ispunjavanje vanjskih uvjeta za odabrane lokacije. Posljednji korak je optimiziranje vanjskih uvjeta odabrane lokacije. Optimiranje tih uvjeta znači uzimanje u obzir zakonskih i administrativnih ograničenja, poput Prostornog plana Županije i Studije utjecaja na okoliš te tehničkih uvjeta, poput zadovoljavanja uvjeta priključka na elektrodistribucijsku mrežu. Naravno, uz dobre pokazatelje ekonomske opravdanosti proizvodnje bioplina u svrhu prodaje električne i toplinske energije te gnojiva ili njihove kombinacije, potrebno je uključiti i javnost i institucije radi dobivanja njihove podrške u izvedbi ovog projekta.

[1] http://www.big-east.eu/downloads/IR-reports/ANNEX%202-46_WP6_D6.2_Guideline-Croatia.pdf

Kakve su prepreke za razvoj proizvodnje bioplina u Hrvatskoj?

U ovom pregledu Prepreka za razvoj proizvodnje bioplina u Hrvatskoj[1] opisuju se prepreke za provedbu projekata proizvodnje bioplina. Cilj je ukazati na trenutno stanje pravnog okvira i tržišne situacije vezane za bioplin kako bi se olakšala i potaknula ulaganja u tom području.

[1] http://www.big-east.eu/bigeast_reports/Task_3_2_Report_on_barriers_CROATIA.pdf

Kako i na koji način uložiti sredstva u bioplinsko postrojenje

Gnojnicu, stajski gnoj, silažu žitarica, ostatke povrća, poljoprivredne nusproizvode moguće je iskoristiti za sirovinu u proizvodnji bioplina.

Rezultati proizvodnje su bioplin i digestat, koji se nakon završetka procesa može iskoristiti kao izvrsno gnojivo ili kao energent sušenjem i peletiranjem. Ukupan trošak investicije za elektranu 1 MW iznosi oko 3,5 milijuna EUR, a moguće je ostvariti više vrsta prihoda: od električne energije, toplinske energije, upotrebom digestata kao gnojiva, upotrebom digestata kao energenta. Više o tome pročitajte ovdje http://www.zelenazona.hr/home/wps/wcm/connect/zelena/zona/gospodarstvo/obnovljivi_izvori_energije/kako_ulagati_u_bioplinska_postrojenja gdje možete saznati i o načinima financiranja takvog projekta.

google_plustwitterfacebook